Embriotransfer je ključni korak u vantjelesnoj oplodnji (IVF), pri kojem se odabrani embrij ili embriji prenose u matericu žene s ciljem uspostavljanja trudnoće. Ovaj postupak se izvodi nakon što su jajne ćelije stimulirane, aspirirane i oplodnjene u laboratorijskim uslovima, osiguravajući optimalne uslove za implantaciju.
Kako se izvodi embriotranfer?
Embriotranfer je jednostavan, ambulantni i bezbolan postupak, koji traje nekoliko minuta:
- Pacijentica legne na ginekološki stol.
 - U vaginu se uvodi spekulum radi otvaranja pristupa cerviksu.
 - Cerviks se očisti sterilnim rastvorom.
 - Tanak kateter sa embrijima pažljivo se uvodi kroz cerviks u šupljinu maternice, uz ultrazvučni nadzor.
 - Embrij ili embriji se polako oslobađaju u matericu.
 - Kateter se uklanja, a pacijentica ostaje nekoliko minuta u ležećem položaju.
 - Nakon transfera nastavlja se hormonska terapija (najčešće progesteron) za podršku implantacije.
 
Postupak ne zahtijeva anesteziju i obično traje oko 5 do 10 minuta. nekim slučajevima, poput vaginizma, embriotransfer se može izvesti pod anestezijom, ali u većini situacija nije potrebna. Kada se primjenjuje anestezija, pacijentkinja treba postiti najmanje 6 sati prije procedure.
| 
 Karakteristika  | 
Svježi embriotransfer | Embriotranfer zamrznutih embrija | 
| Vrijeme izvođenja | 3 do 5 dana nakon aspiracije jajnih ćelija u istom ciklusu | U drugom ciklusu nakon što su embriji odmrznuti i pripremljeni | 
| Stanje maternice | Maternica može biti pod utjecajem hormonske stimulacije ciklusa | Maternica je pripremlena za prijem embrija u prirodnom ili umjetnom ciklusu | 
| Fleksibilnost termina | Manja fleksibilnost, jer se radi u tekućem stimulisanom ciklusu | Veća fleksibilnost jer se transfer planira nezavisno od stimulacije | 
| Kada se preporučuje | Kada su hormoni i endometrijum pogodni za implantaciju u istom ciklusu | Kada postoji potreba za zamrzavanjem embrija (npr. višak embriona, rizik od hiper-stimulacije ili medicinski razlozi) | 
| Rizici | Mogući utjecaj hormonske stimulacije na kvalitetu endometrijuma | Manji rizik od hormonske neravnoteže maternice | 
Priprema endometrija — sa i bez lijekova (prirodni vs. hormonski ciklus)
Prirodni ciklus (bez lijekova)
- Praćenje prirodne ovulacije ultrazvukom i analizom hormona (LH, estradiol).
 - Transfer embrija se zakazuje u skladu sa ovulacijom i prirodnom spremnošću endometrija.
 - Bez dodatnih hormonskih lijekova, koristi se prirodni rast i sazrijevanje sluznice maternice.
 - Prednost je izostanak lijekova, ali je moguće da ciklus nije idealno predvidiv ili da ne bude uvijek dovoljno snažan za implantaciju.
 
Hormonski (umjetni) ciklus (sa lijekovima)
- Primjena estrogena za rast i zadebljanje endometrija u kontrolisanom režimu.
 - Progesteron se dodaje u fazi luteuma kako bi se pripremila sluznica za prihvat embriona.
 - Transfer se planira precizno na osnovu unosa hormona, neovisno o prirodnoj ovulaciji.
 - Prednost je tačna kontrola vremena i debljine endometrija, što može povećati šanse za implantaciju, naročito kod žena sa nepravilnim ciklusima.
 
Zaključak
Embriotransfer je pažljivo vođen postupak koji zahtijeva preciznu koordinaciju i dobru pripremu maternice. Izbor između svježeg i zaleđenog embriotranfera, kao i između prirodnog i hormonskog ciklusa za pripremu endometrija, zavisi od individualnih faktora i medicinskih indikacija.