Embriotransfer sa zaleđenim embrijima

Završni korak IVF postupka

Embriotransfer je ključni korak u vantjelesnoj oplodnji (IVF), pri kojem se odabrani embrij ili embriji prenose u matericu žene s ciljem uspostavljanja trudnoće. Ovaj postupak se izvodi nakon što su jajne ćelije stimulirane, aspirirane i oplodnjene u laboratorijskim uslovima, osiguravajući optimalne uslove za implantaciju.

 

Kako se izvodi embriotranfer?

Embriotranfer je jednostavan, ambulantni i bezbolan postupak, koji traje nekoliko minuta:

  • Pacijentica legne na ginekološki stol.

  • U vaginu se uvodi spekulum radi otvaranja pristupa cerviksu.

  • Cerviks se očisti sterilnim rastvorom.

  • Tanak kateter sa embrijima pažljivo se uvodi kroz cerviks u šupljinu maternice, uz ultrazvučni nadzor.

  • Embrij ili embriji se polako oslobađaju u matericu.

  • Kateter se uklanja, a pacijentica ostaje nekoliko minuta u ležećem položaju.

  • Nakon transfera nastavlja se hormonska terapija (najčešće progesteron) za podršku implantacije.

Postupak ne zahtijeva anesteziju i obično traje oko 5 do 10 minuta.  nekim slučajevima, poput vaginizma, embriotransfer se može izvesti pod anestezijom, ali u većini situacija nije potrebna. Kada se primjenjuje anestezija, pacijentkinja treba postiti najmanje 6 sati prije procedure.

 
 

 

Karakteristika

Svježi embriotransfer Embriotranfer zamrznutih embrija
Vrijeme izvođenja 3 do 5 dana nakon aspiracije jajnih ćelija u istom ciklusu U drugom ciklusu nakon što su embriji odmrznuti i pripremljeni
Stanje maternice Maternica može biti pod utjecajem hormonske stimulacije ciklusa Maternica je pripremlena za prijem embrija u prirodnom ili umjetnom ciklusu
Fleksibilnost termina Manja fleksibilnost, jer se radi u tekućem stimulisanom ciklusu Veća fleksibilnost jer se transfer planira nezavisno od stimulacije
Kada se preporučuje Kada su hormoni i endometrijum pogodni za implantaciju u istom ciklusu Kada postoji potreba za zamrzavanjem embrija (npr. višak embriona, rizik od hiper-stimulacije ili medicinski razlozi)
Rizici Mogući utjecaj hormonske stimulacije na kvalitetu endometrijuma Manji rizik od hormonske neravnoteže maternice

 

Priprema endometrija — sa i bez lijekova (prirodni vs. hormonski ciklus)

Prirodni ciklus (bez lijekova)

  • Praćenje prirodne ovulacije ultrazvukom i analizom hormona (LH, estradiol).

  • Transfer embrija se zakazuje u skladu sa ovulacijom i prirodnom spremnošću endometrija.

  • Bez dodatnih hormonskih lijekova, koristi se prirodni rast i sazrijevanje sluznice maternice.

  • Prednost je izostanak lijekova, ali je moguće da ciklus nije idealno predvidiv ili da ne bude uvijek dovoljno snažan za implantaciju.


Hormonski (umjetni) ciklus (sa lijekovima)

  • Primjena estrogena za rast i zadebljanje endometrija u kontrolisanom režimu.

  • Progesteron se dodaje u fazi luteuma kako bi se pripremila sluznica za prihvat embriona.

  • Transfer se planira precizno na osnovu unosa hormona, neovisno o prirodnoj ovulaciji.

  • Prednost je tačna kontrola vremena i debljine endometrija, što može povećati šanse za implantaciju, naročito kod žena sa nepravilnim ciklusima.

 

Zaključak

Embriotransfer je pažljivo vođen postupak koji zahtijeva preciznu koordinaciju i dobru pripremu maternice. Izbor između svježeg i zaleđenog embriotranfera, kao i između prirodnog i hormonskog ciklusa za pripremu endometrija, zavisi od individualnih faktora i medicinskih indikacija.

Koji broj embrija se najčešće prenosi ?

Broj embrija zavisi od starosti pacijentice, kvaliteta embrija i preporuka ljekara, s ciljem postizanja trudnoće uz minimalizaciju rizika od višeplodne trudnoće.

Da li je dozvoljena fizička aktivnost nakon embriotransfera?

Pacijentica obično provodi dan u odmoru, izbjegava naporne aktivnosti i slijedi terapiju koju je propisao ljekar. U narednim danima preporučuje se miran način života i praćenje uputstava klinike.

Kada se može uraditi test na trudnoću?

Test se obično radi 10–14 dana nakon embriotransfera u skladu sa savjetom ljekara, kako bi se utvrdila implantacija i trudnoća.

Sign In